Skip to main content

Full text of "Progon Vještica u Turopolju"

See other formats


MONOGRAEIJB 1Z PROSLOSTl PLEM. OPt TUROPOLJA. 

SV, L 



TUROPOLJU. 

KULTURKO-HISTOR1JSH PR1KAZ. 


NA.PISAG 

EMILIJ LASZOWSKI. 

IZDANJE PLEM. OPCINE TUROPOLJA. 



i 


ZAGREB 1914. 

TISAK kr. zemaljskk TJSKAKE. 


5®, oo 


MONOGRAHJE 1Z PROSLOSTI PLEM. OPC. TUROPQLJA. 

SV. 1. 



U 


TUROPOLJU. 

KULTL'RXO-HISTORIJSKl PRIKAZ. 


NAPISAO 

EMILIJ LASZOWSKI. 


1ZDANJE PLEM. OPC1NE TUROPOLJA 



* 


ZAGREB 1914. 

TISAK KR. ZEMALJSKE TISKARE. 



Rod svih naroda i u svako doba nalazimo vjerovanje u earoliju 
(copranje), darobnjake i vjestice (coprnice). To vjerovanje bilo je ili 
opet joSte je u savezu sa vjerom doticnih naroda. U kultumih na- 
ioda je ovo vjerovanje ostatak poganstva. U starim poganskim vje- 
rama nalazimo dobra i zla bo&anstva, i vjerovanje, da i ova zla bo- 
zanstva mogu koristiti ljudima. To pogansko vjerovanje odrzalo se 
djelomiee i u krscanskib naroda, §to je dakako u opreci sa krSeanskorn 
naukorm i krSeanstvo poznaje uz bozanstvo, angjele i dobre duhove, 
takodjer i vragove te zie duhove, koji Skode Ijudstvu, S toga se javljaju 
Jjudi, muslvQ i zensko, kojih vjera nije jaka, da ttaze pomoc u vraga i 
zlih dohova, da pomodu njthovom skode drugima. Pod dojrnom ove 
sugestije, da zli dusi pomoci mogu, u tom vjerovanju u paklene sile, 
kako hi Ih mi nazv r ali t cine oni kojekakova djela uz izgovaranje naj- 
cudnovatijih formula i vjeruju u uspjehe, te priznavaju svoje cine djelom 
paklenih sila, a ne manje priznavaju, da opde s vragovima i vje- 
Stlcama. 

Piotiv ovoga ustaje crkva i drzava. Naglasit se mora, da u ni~ 
jedne vjere nije toliko i tako zestokih progona protiv vjegtiea bilo, kako 
bag u krsdanske vjere. Taj grozni progon trajao je okruglo redeno od 
g- 1400, do u drugu polovinu XVI11. vijeka, a j ad nib i rievinih zrtava 
bilo je na tisuce i tisube, Progon taj bio je kao kakova posast, koja 
je zahvatila duboki korjem Na temelju skolastickom, a u savezu sa 
vjerskom naukom krSdanskom fiksiran je taj uzasni progon g. 1484. 
sastavljenim i izislim n Malleus maleficarum* . Taj je sastavljen povo^ 
dom bule pape fnocenta VIII. „Summis desiderautes affectibus* od g. 
N84. Ova je bula par nice protiv vjestica svela u stanovite gran ice, all 
ih nit je oborila nit izazvala, 

Taj „ Malleus 41 bio je osnovom za progon vjestica u XVL vijeku. 
Za cara Karla V. izi^ao je zakonik, koji je progone vjeStica tidinio 
upravo groznima, Svatko, koji se bavio ^Sarolijom" smatrao se oditim 
saveznikom vraga, koji u parnicama protiv vjestica zaprema znatnu 
ulogu Kao zavodnik i zacetnik nedjela, sto ih pocinjaju vjeltice i da- 
robnjacl \ rag je vodj vjeStica i darobnjaka i njegovom se pomodu 


4 


cini zlo ljudima, zivotinjama, usjevima i t, d. Njegovom se pomodu 
ci ni nevrijeme, tuca, oluja. 

Evo takovo je praznovjerje vladalo tadanjim kultq'mim livotom 
evropskim. 

Istina je, da su vjestice I carobnjaci pocinili dosta zla, narocito 
prouzrodi&e smrt ljudima, bolesii i drugo, ali su navodno znali i kori- 
stiti. Dobro i zlo dinili su ali skroz namvnim putem — samo §to ta- 
danji „ueeni“ svijet nije to mogao ili hobo razumijeti Nu opet je i to 
istina, da su ovi nesretnici sami vjerovali u ponioc vraga, £to su i 
javno priz naval a Nu i to je protumacivo: ako znamo Sto je sugestija, 
autosugestija i bisterija. Na zalost takovih pojava i dan as jo£ ima. 
Uz to djelovala je i halucinacija. 

Okultiste to drukdije shvadaju, nu u ovo se ne upufitamo, ce- 
kajmo, dok njihova nauka bude jasno utvrdjena! 

U na^oj domovini javlja se progon vjeStica vec u XIV. vijeku. 
Nu taj progon ne bija§e skopcan mudenjem, a smrtna kazna na lomaci 
uslijedila bi samo, ako bi po drugi put zatecena bila vjestica u istom 
cinu. To ne poznavaju niti stari nasi zakoni, a najveca kazna, Sto je 
po ovim zakonjma bila oznadena, bila je ta, da su toboznju vjesticu 
oznadili znakom kriza s usijanim crkvenim kljufiem. Prve, koje bijahu 
u Hrvatskoj pozvanc na red sbog vradanja, bile su zagrepcanke Aliea 
i Margaret a god. 1360. 

Najstarija odredba drzavne vlasti u Hrvatskoj glede progona vje- 
stica poti.de iz g, 1432. Nairrie 24. sept. 1432. saopcuje ban Herman 
knez Ceijski zupanu i sucinia zupanije zagreba£ke, da mu se plemici, 
a narodito oni iz Moravca pritu&iSe, da u Moravfiu ima nmostvo vjeS- 
tica i otrovnica (mulieres ineantatrices et intoxicatrices), od kqjih se 
bojati, da ce podiniti mnogo zla. Ban je odredio, da se ovakove vjeS- 
tice i otrovnice pohvataju, da se sve tocno istrazi, a krivci po zasluzi 
kazne. 1 ) 

Pravo progoniti vjeSticc i otrovnice bija&e suvislost t. zv. prava 
mada, Jus gladii", t* j* prava izricati smrtnu kaznu. To pravo se je 
iziicno podijeljivalo. Takovo pravo su samo po kraljevskom privilegiju 
uzivali neki grad ovi i druge neke juris d ike ije. ima slucajeva, gdje je 
„jus gladii 1 ' pod ijeljivan zajedno s plemidkim ili grbovnim 1 istom. Ta- 
kove slucajeve naiazimo u nas za vlade kralja Vladislava 11, Grbovni- 
carna, koje su izdane obiteljima Abramovcz sv. Mihalj 24. aprlla 1514., 
te Konjski 21* febr. 1515., podijeljeno je i pravo maca. Tu se nabrajaju 
razni zlodini kaznjivi smrdu, a medju ovim a i tt vjestice te otrovnice^.-) 

k Vjesnik zem. ark. VI. 78. 

- Ibidem IX, 


5 


Za cijelo, da je tada i u nasoj kraljevskoj kancelariji te u sudstvu 
bio poznat spomenuti „ Malleus 4 ^ koji je tu pogast progona i do nas 
donjeo. 

Tetear god. 1609. stvorilo je hrvatsko zakonodavno tijelo, — sa- 
ber — zaldjucak giede progona vjegtica, Po tom zakljucku mogao je 
svatko uhvatiti vjesticu i predati ju svom „zemaljskom gospodinu* 4 , 
koji ju je morao pod prijetnjom gubitka prava maca T po zasluzi kaznitL 

Vidimo jasno> da su nasi pradjedovi daleko pametniji biti od kut- 
turnijeg zapada i sjevera, jer od XV.— XVII. vijeka gotovo nema ni- 
kakovih progona vjegtica u Hrvatskoj. Tek u drugoj polo v ini XVII, 
vijeka podinje taj progon u nas, a najgori i najstragmji je bag polovi- 
nom XVIII. vijeka, malo godina pr'ije dokinuCa progona vjegtica, 

Valja ovdje svakako istaknuti i to, da u nas nije nikada sve- 
censtvo bavilo ovim progonom, kao primjerice u Njemackoj i u dmgim 
dizavama. Crkva se kod nas protiv vjestica borila samo s propo- 
vijedaoniee, sto je imalo svrhu, da se iskorjeni vracanje i praznovjerje. 
Ima pace slucajeva, gdje zupnici i kapelani izdavaju svjedocanstvo na 
obranu okrivijenih s vradanja. 1 ) 

* 

UtjeSljiva je cinjenic^i. koju ovdje naglasujem, da do danas nije 
se moglo ustanoviti, da je i koja vjegtica odsudjena na smrt bila ziva 
spaljena na lomadi. Prije je redovito ili zaguSena (suffocata) ili joj od- 
rubile glavu (decapitata), a tad je mrtva spaljena. — Dakle bumanija 
smrtna kazan za vjegtice. nego li je bila u drugim kulturnim drzavama 
Evrope. 

Gradja za povijest progona vjestica u Hrvatskoj ved je prilicno 
potpuno sabrana. Prvi je poceo tu gradju sabirati pokojni Ivan Tkalcii, 
te ju Stampao u XXV. knj. „Starina“. Mnoge priloge priopbili su i u 
„Vjesniku zem. ark,“ dr. Ivan pi, BojniSid, Yjelt. Celestin, Vjek. Nor sic 
i pisac ovih redaka. 0 samom progonu vjestica napisao je Tkalcic 
veliku ucenu raspravu u „Radu Jugosl. akademije“ knj, 103. Po ovom 
je izradjen clandib u „Agr. Tagblattu*' br. 88. g. 1897. (Jul. pi. Kugler). 

* 

* * 

Za cijelo pod uplivom spomenutoga zakljudka hrv. sabora od g. 
1609. svratila se pozornost na vjegtice i u Turopolju, Bilo je i tamo 
ljudi, koji su vjerovali u vjegtice (praestigiatrices), kojih je svakako mo- 
ralo bill u Turopolju* Na turopoljskom spravigbu (zboru — skupstini) 
dr^anom 22, juna 1614. u Vel. Goriei* svakako je iznesena tuzba protiv 
vjestica, jer je stvoren zakljucak, da se vjegtice (praestigiatrices) i otrov- 
nici (venefici) pozovu na sud pred £upana, na dan, koji im bude od- 

l ) Laszowsld* Codex Turopoljensls IV. 593. Dalje 6u taj zbornik citirati samo 
osmakom sveska i stranice. 


6 


iedjen. ) Steta je, da ne znamo imena ovih vjeStica i otrovnika, a nit 
imena njihovih tuzitelja, Sto se je kasnje zbilo s ovim Vjesticama, ne 
nalazimo zabiljezeno u zapisnicima turopoljskih spraviSda, a sudbenih 
zapisnika zato vrijeme nema. A mozda je taj zakljucak ostao same 
na papiru. 

Od te godine pak sve do god. 1733. nema traga vjeSticama nit 
progonu ovih u Turopolju, akoprem drugdje po Hrvatskoj proganjahu 
vjestice u tom razdobJju. Nu sada ih se javlja za dudo velik broj. 

A bag ova godina spada u perijod najzesdeg progona vjeStica u Hr- 
vatskoj. 

Prva vjeStica, koju sn podeli progoniti u Turopolju bila je Ana 
rodom iz Kranjske, zena Mateja pi. Gjuraka. Po odredbi zupana za- 
mjemka Matije MikSida. a na zamolbu turopoljskog figkala Matije Mu- 
dida, saslusao je dne 9. oktobra 1733. priseznik tui opoljski Juraj Smen- 
drovid u DragonoSOu svjedoke, koji su svjedocili nedjela spomenute 
Ane. Prvl svjedok Dora Celid, udova Martina Gjuraka iz Donjeg Dra- 
gonogca iskazala je, da se je Ana pred kojih 17 godina zavadila 
s njenim pokojnim muzem, te bi bila izjavila svom muzu u kuhinji, 
kako bode uciniti, da vuk izjede svu marvu Martina Gjuraka. Muz joj 
bi na to odgovorio : .Mufii beStija, kaj yraga govorig, da bi to van 
izeSIo, kaj bih vraga s toga bilo. a znag li koga vrag ne bi\ Od tog 
v remen a pocinili su vuci mnogo kvara na Martinovoj marvi. Pred kojih 
~ S 0L ^' na za klao je vuk jednu kravu Martinovu u staji, a tad je vjeStica 
Ana doSla k Don i rekla joj: „Moja strina, da bi vi mene daii te 
zakiane krave mesa, ja bi njega u vas hlev (staju) vrgla, i ufimila bi, 
kak vatn ne bih nigdar vec nikaj vuk zaklal“. Kad je Dora to pripo- 
vijedala svom muzu, on joj je zabranio dati tra&eno meso vjeStici Ani, 
da ga mede u staju, ali da joj dade da se ga najede. Kad je dala to 
meso Am, upitala ju je, jeli za to znadc njen muz i daii dozvoljava 
metnuti to meso u staju; kad je odgovorila, da neda, odgovorila Ana : 
„Kaj mu drago, kada mu ne za se, naj mu ne bude ni za me*. 

Dmgi svjedok Matija Kernjevid iz Donjeg Dragonosca izkazao je, 
da je njegov otac jednom izlemao vjesticu Anu, a na to da je teSko 
oboho. Otac pozove svog sinovea. da ga onako bolesna odnese k zu- 
panu Vagidu. Tad mu bi sinovac rekao, da ide po vjeSticu Anu, koja 
bi mu mozda oddinila. Ana je zaista doSla, podela oca svjedokova oko 
glave pipati i polozila je ruku na njegovu glavu. Na to mu je kroz 
tri dana lakge bilo, ah kaSnje pozli mu i umrije. Dalje rekao je svjedok, 
da je Ana jednom pravdajudi se s njegovim ocem, rekla: „ Ned eg para 
mi duge pustiti, doklam tijeja ne dostresem 1 *. JoSje svjedok duo kako 
je Ana kazaia zeni Koskovida, da ucini kisati kvas tako, da zabode u 
tijesto Iijeskovu sibu. 


] ) IV. 505. 


i 


lre£i svjedok Nikola Jancetid iz Markusevca iskazao je* da je 
pred tri godine njegov stricevid Mihalj bio jako boles tan, i da je k njeinu 
pozvao spomenutu Anu t koja ga je lijedila i kupala, pads i vradala* 
To vraeanje sastojalo je u tom, da je bolesnik morao izidi u jutro □ 
vi t, tad je uzela obrud od badnja, u koji uzdignutl morao je bolesnik 
kleknuti i boga moliti. Ana je klecala iza njega i molila kojih 5 ocenaSa. 
Onda ga je pridigU i kazala mo, da se ne smije ogledati^ i uvela ga 
u kudu. Nu ozdravio nije. Kasnije ga je Ana molila, da to ne kazuje 
nekoj Markulinki, jer da bi ju ova grdila. 

Istoga dan a presiusao je po nalogu podzupana Matije MikSida 
Smendrovic u kudi Pavla Rosa u DragonoScu svje doke proti Margarete 
Korenike, &ene Mateja Reposeje, koju optuziSe poradi vradoiije. 

Prvi svjedok Ivan Bartoldid iz Lipnice iskazao je, da su pro&le 
godine o Matejevom tfosli njegovi konji na livadu Reposejkinu, ona ih 
hotjela pritvoritl, ali ih je Bartoldid potjerao. Tom prilikom rekla je 
Reposejka zeni svjedokovoj : „Dabivragom postala ti magarica, bodes 
do tredi dan zaglaviti i popu dukat dati K . Istu vecer oboli zena Bartol- 
eiceva i tredi dan umrije. Nadalje iskazuje, da so oko kriieva tekude 
godine djeca susjeda moiila litanije, kako su ih naucili patii misijonari, 
a cuv&i to Reposejka kazala je : „Kaj ona deca tepu, ona konjskoga 
boga mote". 

Drug! svjedok Matej Bartolcid iz Lipnice, iskazuje da je polazio 
po Reposejku, da pomogne bolesnoj zeni gore spomenutoga prvoga 
svjedoka, j tad mu je Reposejka rekla: „Bogme ne idem, naj se pari, 
naj ide kam je zasluzila/ 1 

Ti eci svjedok Ivan Havidid iz Gor. DragonoSca iskazao je, da je 
Reposejka prava „copernica“. On dalje pripovijeda, da je jedno jutro 
ustrijelio vranu, i usljed toga je na desnoj strani tijela obnemogao, i 
krv da mu je udarila na nos i zube. Skoro na to su njegova dva 
rodjaka bila kod Reposejke, i razgovarahu se s njome 0 bolesti 
Ivanovoj, koji je puna tri tjedna boiovao. Tad je Reposejka njima rekla: 
>,On je norc, koj se svake vrane hita, negda su katani dez goru jahali, 
ter takve vrane n 1 jedan ni redi ne odgovoril i onda je sama vparnula". 

Na temelju toga svjedotknstva podigao je Matija pL Mudid figkal 
pL opdine turopoljske 5. novembra 1733. tuzbu kod turopoljskoga suda 
protiv Ane Kranjice radi vradanja. Isti dan podi&e tuzbe takodfjer 
poradi vradanja protiv Kate Kos, £ene pokojnoga Nikole Celida, Barbare 
&mnber~Cve$o> zene Jurja Adrijevida-Kvinte, Barbare MuZek, zene 
pok. Lpvre Krapca, Barbare udove Ivana Rudinovida, Barbare zene 
Bogdana-Fumica, Barbare Vttkovid, zene Jurja LadeSida - Mituea, 
Barbare Mehanovi 6- Maj dab, zene Ivana Mungjera, I spomenute jur 
Margarete Korenike, te Kai urine Briglevic, zene Jurja Vrdkovida, 
Dare SipnstCj zene Matije Ledara, Barbare CigeUd y iene Jurja Kosko- 
vida-Sebene, Margareie Koskovic-Sebenke, zene Mihajla Majdaka. 


8 


Ove bijahu optuzene, da su se odrekle boga i vjere* da su si da!e 
utisnuti na tijelo pebat vrazji i tako i£le u koio vjestica, da su $ vragom 
puteno zivile ? letale po zraku, i sa svojim ortacima pocinile mnoga zla 
Ijudima, marvi i susjedima, priredjivale vvaZje i vjeSticke sastanke, 
piavile tucu i oluju i t. d, Tuzitelj predlaze, da se u smislu zakona 
postave pred sud, da otkriju svoje ortake i svoja nedjela, da se stave 
na muke i napokon da se za primjer drugima zive spaie na lomaci. 
Zaista tegka obtuzba! 

Medjutim su bill presluSani svjedoci protiv optuzene vj entice 
Barbare V ukoviceve. SasluSao ih prise^nik turop, Juraj Smendrovib 22* 
novembra u kubi turop. kapetana Matije MikSiba u Donjem Lukavcp* 
Pi vi svjedok Pavao Borkovib, kmet Sigismunda Skrlca iz Lukavca, 
iskazuje. da su besto susjedne kraVe dolazile u dvoriSte Vukovibke, 
gdje su silno mukale i nebi prije otiSle, nego li bi ib sama Vukovibka 
ill pastiri poljeralL To je u njem pobudilo sumnju, da je Vukovibka 
\jeStica, a tako su drxali i drugi, I svi se bojahu zamjeriti joj se, 
Njemu je takodjer kazivala Kata Frankovibeva. da spomenuta Vu- 
kovicka dolazi nad nju na javi* 

Di ugi svjedok Kata &ena Mihalja Frankovica i z Lukavca iskazuje, 
da je bliznja susjeda Vukovicke* Prije dvije go dine u proljece posjetila 
je predubi bolesnu Vukovidku, i odma joj pozlilo, tako, da se morala 
lebi u krevet, kad se je povratila kubi. Odmah nato da je do£la k njoj 
Vukovibka sasvijem gola, s velikim no&m u ruci i rekla joj : TJ Nu ja tebe 
hocu umoriti i moram te dati". Tako je Vukovibka vikala nad njom sve 
do nodi, Kad su jc za to vrijeme Skropili sv. vodom, da joj je Vuko~ 
vidka rekla: JT Ne daj se ti ma Kalo s tom Skropiti, to ne sveta voda, 
to je seb‘L Drugi dan opet da je doSSa k njoj Vukovicka, i zvala ju, 
da ide s njom nekamo na gory za ^majerictiL Govorila joj: „Tebe 
bude lepo, ti bude3 svega imala kakti i ja imam, nekaj moj gospodar 
i druzina za to neznajuL Vukovibka biia je lijepo odjevena kao kakva 
gospoja. Drugi dan da je Vukovibka donesla joj pecenoga psa govorebi : 
ovo je prasica kaj sem nevolna, ter sem si dom-a zaklalaL Ona 
nije htjela to jesti* Mjesec dana bolovaja je Frankovidka, i besto bi 
Vukovibka k njoj doiazila i dovodila sobom £est crnih konja. te ju 
nagovarala, da na njima jase. Kad se nije dala nagovoriti, uze ju 
Vukovicka konjima gaziti. a jedino zagovor kod btaz. djevice Marije 
spasio ju od smrtL Napokon izjavi, da je Vukovicka straSno sabla- 
zljivo govorila na presv. Trojstvo. 

Roci§te bude odredjeno na 23. novembra u gradu Lukavcu. 
Predsjedao je sudu sam zupan turopoljski Juraj Pogledib a prisustvo- 
vahu svi prisjednlci i biljeznik Gavro Skrlec. 

Najprije dodjo&e na red Kata Kos, Barbara Gjumber, Barbara 
Muzevib i Ana Kranjica, Tu^iteJja Mudiba zastupao je Josip Magdic, 


y 


koji je predlozio istrazne spise 1 zapisnike glede izjava drugih nekih na 
muke stavljenih osoba. Sve su njekale, da su podinile quo, radi. desa 
bijahu optuzene, Za to brde sudjeno, da se ove stave na muke, I onda 
da se ispitaju. 

fza ovih dodjofie na red Barbara Bogdan, Barbara Vukovid. Barbara 
Mehanovid, Margareta Korenika i Barbara Rudinovid. PoSto su sve za- 
nijekale, budu i ove osudjene na muke, izim Barbare Bogdan, protiv 
koje nije bilo tako oteskujucih okolnosti. Ova je imala ostati u zatvoru, 
dok ne bude koja druga na mukama potvrdila njezinu krivnju. 

Napokon dodjoSe na red I Cat a Briglevid, Dora SipuSid, Barbara 
■Cigetid i Margarets Kesko via Tuzitelja zastupaSe spomenuti Josip 
Magdic, koji je protiv optuzenih iznesao razne zapisnike mudenja drugih 
vjestiea, koji su bill potvrdjeni i smrcu. 

1 uzene branio je Josip Raffay. O bran a bila je veoma opsezna i 
pom na. Kao svjedocanslvo u korist njih uzeo je izjavu neke Magdalene 
Hagid, koja je osudjena na smrt radi vradanja na stratiStu izjavila, 
da je sve sto god je govorila na stetu Brigljevidke, govorila „svojim 
pasjim jezikom*, i da nije ni£ta istine na tom. Tu izjavu dakako sud 
nije uzeo u obzir, vec je sve cetiri osudio na muke, gdje de se nastaviti 
zapisnik o njiliovim izjavama. 

Due 22* decembra, poSto su prije ved mudene, na kojim mukama 
je Dora Sipusidka i umria i ved i spaljena bila, dodjoSe preostale tri 
na sud, Na temelju izj-ava u mukama, osudjene su, da se najprije 
zaguSe a onda spale. 

Iste godine stavljena je u Zagrebu pred sud Margarets Kuljanka, 
koju optu^iSe s vradanja. 29, decembra stavljena je na muke i tu je 
priznaia, da se je sastajala s vragom i yjeSticama na „Stepanskom 
krizepudu* u lomnickom drianju. Kao vjestice oznacila je mnoge £ene 
iz Turopolja : Janu Loparic, Barn Stanid, Doru Horvatid, Bom Serblid, 
Janicu Hoksuza sve iz Lomnice, Mam ICuplidinku s prek Lomnice, 
Maru Kugevid iz Piesa, Mam Hoksuz, Katu Gelid, Maricu Gjumlinku i 
Doru Leder rodj. SipuSii iz Kurilovaea* i napokon Baru Mu did genu 
Matije Mudida, fllkata turopoljskoga, 

Slijedece sudbeno rodiste bilo je 14. decembra u kuci kapetana 
Matije MikSida u Donjem Lukavcu, koji zastupaSe zupana, a u prisucu 
Gavie Skrlca biljeznika, Matije Galovica podzupana, ivana Grdinica 
prisjednika vrhovskog (turop,), Krsta SvaStbvida, Jurja Janicida, Jurja 
Pogledida, Mihajla i Jvana Briglevida, Pavla SoStarca, Mihalja Jagutida, 
Mate SipuSica, opd. sluge i Ivana Cundida. 

Na tom rociStu raspravijalo se je samo o Barbari Bogdan. Tuzitelja 
zastupao je Petar Kalman. Ovaj je protiv nje iznesao izjavu Kate udove 
Gelid, koja je rekla, da je Bogdanka njezina ortakinja. S ovom je i 
suocena. lojeBogdanku unilhlo, jer je kao vjestiea osudjena na muke. 


10 


--- decembra nastavljena je istraga glede prvo spomenutih Kate 
KoSj Barbare Gj umber, Barba re Muzek i Ane Kranjiee. Sve ove obavlle 
so istragu na mukama, i priznale krivoju, izim Barbare Gjumber, koja 
nije na mukama ni rijeci govorila. Ali je za to na njezinom tijelu 
pionadjen ^Vrazji pedaV, Ona je same priznala, da joj je za vrijeme 
muka vrag sjedio na koljenima, i nije joj dao govoriti. Uva&ene su i 
i muke, koje su pretrpile od zime u tamnici, tc su s toga osudjene 
najpiije da se zagu§e, a onda na Joniadi spale. Tako isto osudjene su 
i \ ukovidka, Rogdanka, Mungjerka, Korenika-Reposejka i Rudinovidka. 

Nadalje iskazala je, da su nju vjeStice post a vile za kapetanicu, i 
iSla je s njinm na Valicevo selo, gdje su Kusevicku imenovale vojvo- 
dicom. Vrag, s kojim su opcile, zvao se je a bio je i zastavnik 

te vjesticke cete. Zastava dete bila je etna! Kad nije daljehtjela iskazivati 
metnuse ju na , T greben“, na to iskazala je jog strahote. U svoje kolo- 
strpaki je jog Doru Mudidku, Maricu Kosid, Doru Milegid, Maricu SipuSid, 
lelu Salid, Jelu Pogledid, Maiu Mlinaric, Sastajahu se u Balogovom 
gaju u Mlaki i na raznim krizopudima. Priznala je, da je sa svojim 
Orta kin jama na krizepudu na Hudinskom pufu izjela sree Mike Celida 
i njegove zene, Tu je prisustvovao i vjeStidki kapetan Matek Gelid i 
Nikola Dautovtd iz Lomnice, koji je bio zastavnik vjestica. Ona je bila 
sokacica one ^kompanlje", i priredjivala ^najfriskejSe" gibanice i druge 
jestvine. Mihnlju sinu stance Bare uzela je ruku. Od tog moze se 
veli izlijeciti, ako stuce ^galgan veleStin 11 , koji valja frigati na friskoni 
maslacu i time trti bolnu ruku. Za Doricu zenu Krsta SvaitOvida veli, 
da, Eikoprem je tijelo m mala, ipak je od vjestica onkraj Save najveda 
zapov jednica, a pod njom je Barica ^ena Janka Plepelica, Medju rt veli- 
kasicama vjesticama nalazi se i Jelica £ena Janka Lackovica iz VeL 
Mlake. U njezinoj ^kompaniji" je jo§ zena Janka Cigetida i isti Janka 
iz Gor Lukavca te Katica Vukovicka, Vrhu svih vjestica pak TJ vu hor- 
vaekom dr&anjV* i „kakLi oberstarica“ je gospoja udovica Augustidka 
iz Cica. Ona im zapovjeda, Nu Stjepan Koskovic i zena mu iz HraSda. 
jo§ je u visoj dasti od Augustidke, a vrhu ovih svih da je gospodja 
Mihanovidka pod Okidem zapovjedniea. 

Dalje iskazuje, da vrag s njome „pod kipom njenoga muza ved 
puta baratal all zivel u , i da je k njoj dolazio u zatvor u podobi varoskoga 
kapetana obecavajudi joj, da de ju osloboditi iz zatvora, i na taj racun 
je snjom zivio. Ispovjedala se je u Odri, u Veh Good i u Donjoj 
Lomnici, a kad je uzela sv. pricest, da je sv. tijelo u ruku uzela I sva 
tri puta na krizopudu nogama sgazita. Pred vragom je boga, blazemi 
gospu i svete sakramente zatajila, a vraga za , 5 najveksega svoga na 
mjesto boga spoznala*. Kad je pogazila sv. tijelo, svaki put ju je vrag 
piideSdao necime, Stoje slicno sv, sakramentu, ali je ^nit ztnahno pade; 
sim dede i mehko . Mnogo da je Skodila na zitku i blagu sa svojini 


11 


pajda§icaina. Kad su vjesticke gostitbe, speku ove tako veliku gibanicu, 
kako je veliko cijelo T uropolje, i da od ove vrlo malo svaku dospije, 
Najradije da skode vjeStice pSenici, i to tako, da vrag s plagtem 
obleti psenicu, nadini maglu i tako unisti dobro sjeme i uciiii smetljivim* 
Marvu ubijaju tako, da na zadnji kraj izvade iz njih jetra, pluda I srce. 
Kad je po noci odlazila od svoga muza, metnula bi u svoj krevet metlu 
lit batinu, a vrag bi udinio, da je muz to drzao svojom zenom. 1 ) 

Ove izjave Kuijankine vazne su po progon vjeStica u Turopolju, 
jer su na temelju toga progonjene po njoj okrivljene turopoljske £ene. 

God. 1734. nastavljeifp je proganjanje veStica u Turopolju. Fiskal 
turopoljski Mato Mudid opet je 12. januara podigao tuzbe protiv Mar- 
gate Pogledid, &ene Stjepana Koskovica, Barbate CandrekovicLCunjek, 
zene Pavla Jurinida-Krnjaka, Jelene Jminid-Kmjak, &ene Stjepana Arba- 
nasa- Bolteka, Margarete Milos-Kiseljak, zene Mihajla Su§e, ( Margarete 
Vudic, zene Jurja Skvorca, Dore Trumbetas, zene Jurja Mudifia, i Nikole 
Davutovica. Optuzba je glasila slieno onoj u prosloj god ini. 

26. januara dr£ala se sudbena istraga u gradu Lukavcu protiv 
optuzenih. 1 uzitelja zastupao je Josip Magdid, a tuzene Ladislav Szate. 
Bi anitelj je v eoina pom no branio, te osobito se oslanjao na izjavu 
Jelene Kos, koja jc u mukama opozvala svoje izjave protiv Margarete 
Candi ekovicke. Ona je naime za to protiv Stjepana Koskovida i njegove 
zene svjedocila, jer su ovi pomogli nju uloviti. Dofiim se je opet zastupnik 
t uzitelja pozivao na izjave Celicke, Barbare Funjadke i Margarete 
Kuljanke. Jza duge rasp rave, bude konadno glede Margarete Pogledib, 
Nikole Davutovid, Margarete Cundrekovic, Margarete Kiseljak, Dore 
IrumbetaS, Jelene Jurinac i Margarete Vucid odredjeno, da se najpnje 
ima na njima potraziti vrazji pecat i onda stavitl na muke, da dalje 
iskazu svoja nedjela. 

Ove nesretnice zaista su stavljerie na muke, gdje su za cijelo sve 
priznale sto je sud od njih trazio. Tako su evo jadnice dne 11. februara 
u gradu Lukavcu opet stavljene pred sud. Predsjedao je £upan Sigis- 
niund Skrlec, a prisustvovahu Pavao Pogledid podzapovjednik grada 
Zrina i prisjednik turopoljski, Gavro Skrlec biljeznik, Mato MikSid ka- 
petan i prisjednik, Ivan MikSid prisjednik, Juraj Smendroyid, Ignjat 
Stepanid, Nikola Kokotovid potprisjednik, Franjo Mudic stari filial i 
prisjednik, Juraj Mudic potprisjednik, i Pavao Sogtarac kaStelan luka- 
vedki. 

Osuda bjjaSe strasna. Sve sest osudjene su na stmt. na lomadi, 
nu uz tu strasnu rijed dodana je jol i klauzuia „iii kako de se pravdi 
svidjeti , sto jasno odaje, da su prije — kano uvjeke — bile smakuute, 
onda istom spaljene. Nikolu Davutovida pretrazio je krvnik, ali na 


*) Uvor, zapisnik u arkivu grada Zagreba. 


12 

njemu nije na£ao vrazjega pecala, za to je glede njega osuda odgodjena. 
\ aljda za to nije ni bio stavljen na mufe On je ali ostao u lukaveckoj 
tamnicL 

Medjutim je fi&kal bio podigao tuzbu i protiv Matije Celica. Mar- 
garete Kienovac, zene I van a Vuka-Mlinara, Barbara Vagi&k, zene Matije 
Hreiida, Ane Novak zene Jankovida-Hudida, Magdalene Kalopanjke, 
Jelene Mikinke, Barbare Cvetkovid, zene Ivan a Plepelica i Dore Narcic, 
zene Lovre Cestara-Vuksanke kao vjeStica, It. marta stavijeni su ovi 
pred 5ii d u gradu Lukavcu, kojemu predsjedaSe zupan Skrlee. Tuzitelja 
zastupao je Josip Magdid, a tuzene Lad is! a v Szale. Nakon duge rasprave 
odredjeno je, da se Ana Novak, Barbara Vagtfek, Dora Narcic, 
Magdalena Kalopanjka, Jelena Mikin i Magdalena Klenovec stave na 
muke, da tako priznadu svoja djek, docim su se Nikola Dovutovid, 
Matija Gelid i Barbara Cvetkovid radi pomanjkanja dokaza imali pustiti 
iz zatvora uz valjano porudanstvo, dim bude obavljeno mueenje gore 
spomenutlh* jer ocekivahu, da de ove na mukaraa stogod izjaviti 
protiv njih* 

Kako je sud odredto stavljene su optufene na muke. Saduvali su 
nam se zapismei preslusavanja na mukama i to : Barbare Vagicek, 
Ane Novak i Magdalene Kalopanjke* To uzasno preslusavanje obaviSe 
Gavro Skrlee biljeznik, te prjsezniei turopoljski Ignjat Stepanic i Franjo 
Mudid, 

Prva stavljena je na muke u gradu Luka veil 23, marta Barbara 
Vagicck* Krvnik je najprije promSao na desnoj nozi peeat vrazji. koji 
bude izrezan, a onda je slijedilo preslusavanje, Jadnica iskazala je, da 
je ved kroz 22 godine „CQperniea“. Prvi put u$la je medju , coper nice" 
kod lomnickog kriznog drva kod Odre, kad je polazila od SvaStovida 
iz Lukavca, od svoje brade* Kad je jedan veder tjerala krmke po zitu 
na zemlji Kraljidevoj, nastavlja, do£ao je k njoj vrag i nagovarao ju, 
da podje s njime, i da ce joj bit! veoma Hjepo. On ju je pratio do 
kude, iduci pred njoni ma&udi s ognjem. Onu istu veder ju je zapedatio, 
baS na ononi mjestu, gdje je krvnik pronagao peeat* Te mu je prisegla 
vjernost, Tomu vragti bilo je ime planus*, bio je lijep i mlad, noslo 
je zelenu „nem§ku w opravu i skriljak, taj je dolazio k njoj kad nije bilo 
kod kude njezina muza i snjome je zivio. Svake godine davala mu je 
po dva tri pula *aIdof\ staro mblje svoga muza, iz njega je vrag 
pravio tucu i soliku, S vragom je prvi put jahala na bijelom konju na 
goru Medvednicu. Letila je po zraku, po §to se je namazala sa nekom 
cr venom fl vrazjom 4t ma§cu. Tu mast veli ima jo£ kod kude, a nalazi 
se u Skrinjiei na tavanii sakrlta u loncu gdje je laneno sjerne* Na gori 
Medvednici sastajale su se sve vjeSlice turopoljske* i tu su se gostile, 
Jeie su ^gibanicu* od sira i mask, £to su ga vje^tice uzimale „po 
miade vedere u tudjim kravama* Ta M gtbanica“ bila je tako velika kao 




13 

cijelo Turopolje, a vje&tica bilo je toliko, da je pojedinu jedva pa „prst* 
gibanlce zapalo. Ona je pomagala kod mjescnja te gibanice. Letila je 
i pod Okie, gdje su se obdrzavale gosbe. Na tim gosbama jele su 
vjestice nieso dovjecje i glave od svinja i marbe Dalje iskazuje kako 
je sa vjeSticama uzela neko dijet e June zvano i ddnjela ga na Filip- 
didevo krizopulde, gdje sama mati djeteta izvadila mu sree, koje su 
odnjele pod Okie i oiidje pojele* Zatim su uzimale volove, telide i 
svinje, ovee itd. od susjeda svojih, Janku Ku§evidu uzese dar gov ora, a 
kceri Gumbandinoj izvadise sice, po §to su prije na nju napustile ,.ztmuK 

Kao vjestice i svoje ortakinjeoznacila je Vagidekovkazenu SipuSicevu 
iz Gorice, majku Jurja Brlglevica, koja je ved sp alien a. Katu i Mam 
HerceSfeu iz Plesa, Mam i Janu Klenovku iz Kurilovca, Katu i Maru Jan- 
cacku iz Plesa, Suzanu, zenuMihalja Clzmezi]e. U Novim (J-idama, iskazala 
je ? da ih ima 0 : Magda Cernko, Kata Belicka, Jela Jurickovic, Jana i Magda 
Pavlov ic, Bare KuSevid, koja je najyede casti medju vjeStieama. U 
Kurilovcu: Bosinka, dvije Vukovieke Bara i Kata; Kata Lackovidka iz 
Mlake. Iz Plesa Bara Kukoviea, Magda Pavlekova; iz Gradida stara Kata 
Hresek ; iz Marenca Kata Berdekovld i Jela Jurickovid. Ove sve kaze, 
da su njene druzice i sve fiinile sto i ona sama. 0 tim nedjelima nije 
se nikad ispovijedala, ved je proklinjala boga i svece, pogrdila i popiju- 
vala sv, sakmmente, s vragom da se je pozakonila i iznova pokistena 
vrazjim krstom, i prisegla, da to nikad ne ce odati sucirna; sv. misa 
einila joj se kao r jedno sito% a sv. krv u kalezu kao magk, boga 
nije molila T a tijelo spasitelja da je na pridesti ispljunula, a Turopolje 
jedno sest puta tucoin potukla. Lane i predlane da je svu p§enicu po 
Turopolju u nodi o petrovskom postu magiom uniStila. Stara Gekovicka 
iz 1M Inks uzeia je luku Mibeku Stardevonm i t. d. Svake godine poia- 
zila je na „vr£tzje generalsko svih copernic i coper njakov spravisee" i 
tamo v idila „vra£jLi Ijepotu . lu je vrag sjedio na kraljevskonl stolu i 
drzao copernicama prodectvo 4 i kad su se razilazile rekao ini je vrag; 
,, HoJite sa sve mi vragima i zlo finite na jedan kraj, a ja s drugemi 
na drug! kraj.“ 

Diuga je na red doSla Ana Novak. StavJjcna je na muke u gradu 
Lukavcu 24. marta. Najprije joj je izrezan pecat vratji na strafejam 
dijelu desne noge, a onda je iskazala, da je copern ica ved vife od 
16 gpdina, a smamila ju pokojna Mitucka (Barbara Vukovid) na kri- 
zepude kod Gejida jedne mlade veCeri, kad je poiazila od Celida. Od 
onda je desto hodila s vjeSticama. I vrag ju je premamio i ona s njirne 
sgrje^ila. Vragu bijase ime ^Matek tt s a nosio je zeleno odijelo. On je 
pace k njoj dolazio u zatvor, bodreci ju, neka se ni&ta ne boji; i kad 
je na muke poiazila, da joj je od vratiju dovikivao, neka se niSta ne 
boji. Njemu je davala od svoje kuce marse iii kravu ? i staro rublje 
sukneno i rubeno, cime je uni^tavao tudju ijetinu i marvu. S vragom 


14 


je okob letila i po gori hodak, a to pomodu neke masti, koju jog ima 
u Ski mjici i loniidu u komoriei, gdje vino stoji. Vragu da se je zapisala 
1 prisegla mu Vjernost, boga i sveccje popljuvala i .,poSpotak“, a tako 
\ ® V ; Sakiatne f te - S vragom se je pozakoniia i primila vrazji krst. Tim 
obiia je ime Magda. Vrag je s njome zivio kao muz sa zenom Boga 
mohti ! jog svetu misu sluSati nije mogla, a sv. tijelo kod podizanja 
puunjalo jOj se krvavo, a krv kao „peharac zmo’donp. Sve to n he 
mkada ispovijedala, a k ad je primila pricest, fiinilo joj se sv. tijelo zuko 
kao dmula, i da ga jedva progutak. Mnogo je Skodila sebi'i svojoj 
djeei, mnogo je kvara na marhi nanesk susjedima, narocito Stepanifiu, 
zastavmku Klafuncu i Miji Arbanasu. Osobite njene druzice su bile 
Celidka i Jana Koskovicka iz HraSca, Svojoj snahi izrezala je srce i 
pojeia. Letila je pod Okie i tamo-pila vino. Maglom da je uniStik zito 
po uropolju. Maglu pako da je pravila od pepela Sto ga zene bacaju 
na smetlisie kada pare o Trojacima. Veli, da protiv vjestica, da ove 

ne mogu obmati mlijeko, hasni o velikim biagdanima natrti vimena 
kravja. 

lreca dogla je na red 26. marta Magdalena Kalopanjka. Najprije 
je pronadjen vrazji pecat nad kukom lijeve noge. Izjavila je, da je ved 
4 god me vjestica. Medju vjeStice dosk je sve nehotice. Nekog dana 
pos ije podne biia je u dvoriStu, kad se na jednom podize oko nje 
siln, vibar. a ona se srusi kao mrtva na pod. Oko nje bilaje mnozina 
zena vjegtica. Imala je i ona svoga vraga po imenu „Milialica“, s kojim ie 
jedno pet puta sgrijeSila, pade i u tamnici. Boga i sv. krst je zatajUa 
i popljuvala, a vragu prisegia vjernost. Kad je svedemk podizao sv. tijelo 
i m kod sv. mise, bilo joj j c uvjek erno pred ocima. Prvi put je s vje- 
sjuama letila na Medvednicu, a mazale bi ju vrazjom maldii Ledarka i 

: e , m .**\ Blla . Je u druStvu * sta ™ Dora Pcstidka i Bara Briglevidka 
Polazila je u vjestidko kolu na Goridnicu. Otela je sa svojim dmzicama 
nekoliko volova susjeda svojih, a jednog je dala razderati po vragu 
kop S e uzeo oblik vuka. talk, godine unktik je po Turopolju svu 
psenicu. S vragom pravila je i tucu, a ova se pravi od snijega, ‘sto ga 
spravljaju u gudurama po gorama. Magk se dize od „vode iliti od slapa 
ineglenoga i snjome hode vjestice po polju i uniStuju zrnje. Sa svojim 
dmzicama .zvadik je srce Petra, osmogodisnjega djeteta Rosin kin oga, 
po s o su nanj natjerale vok. koji je to djete probo. Tu je prisustvo- 
vala i Cekovicka iz Mkke. Srce su ppjele na Mtafikoj tratini kod kri4 . 

noga drva. In , e Kalopanjka bik „dekla‘' vjestica. Kod ovih izjava 
spremna je i umrijeti. 1 

Zapismk o mucenju Dote Nardid nije nam poznat. Ta je tako 
izmiev arena bik na mukama, da je drugi dan u jutro preminuk. 

C. kl , 3 ’ marta sastade se °P et sud u Lukavcu. Predsjedao je zupan 
, a pusustvovahu Petar Paraminski potpukovnik, zapovjednik 


15 


Gline i Suaca te prisjednik turopoljski, Pavao Pogledic, Juraj Pogledic, 
podzapovjedmk jasenovicki, prisjednik Matija Galovid, pod^upan turn- 
poljski, Gavro Skrlec, biljeznik i vojvoda kostajnicki, Ivan Mikkid 
Ivan Grdenic, prisjednici, siari fiSkal i potprisjednik Ignjat Stepanid’ 
Franjo Mu did potprisjednik, Juraj Miksic, Nikola k'okotovid i Matija 
SipuSid, sluga turopoljske opdine. 

Po gto je proditan zapisnik sastavljen o izjavama optuzenih na 
niukama, koji je sadrzavao stragna nedjela, odsudjene su sve na smrt 
i to tako, da im se glava odrubi i onda spale na loniadi, izim Marg arete 
Kienovic i Jelene Mikinke. koje su bile nosece, te nijesu zato bile stavljene 
na trnike. One su imale ostati u tamnicido poroda, a onda biti stavljene 
na muke i sudjene. 

Na mukama nijesu optuzene nigta Ujaviie pro# Davutovica, 
Celica i Barbare Cvetkovic, te je glede ove trojice odludeno, da se puste 
na slobodu uz porucanstvo dvijuh postenih osoba. 

Odsudjene na lomacu valjda su skoro svrsile na tom sviietu, zado- 
voyiv§i nepravdi i straSnoj osudi ! 

Sto se je dogodilo sa Klenovkom i Miklinkom, ne znamo. Modda 
su i ove dvije iza poroda bile mudene i spaijene. 

Za Nikolu Davutovica uzese pred magistratom turopoljskim poru- 
canstvo Ignjat Stepanid i Janlto Plepelic, za Mateka Ceiida lugar Mihat 
Sip^ugid i zastavnik Mihalj Klafuric, a za Bam Cvetkovid Mihalj Plepelic 
i Pavao I rum be tag. Na temelju tog pisao je biljeznik Gavro Skrlec 
31. marta 1734. pismo porkulabu lukovedkomu, kojim mu je to saopdioP) 

Tako su ova trojica sretno dogla na slobodu izbjegavgj strasnoi 
smrti. J 

Od toga vremena nema vige vijesti o progonu vjegtica u Turopolju. 
Mozda je turopoljski zupanov sud dogao do spoznaje nepravednostt 
takovih progona, koji su po drzavnoj vlasti tek godine 1758. obustaviieni 
i dokinuti. 

rillllllr: Grebm, vrst mucila: Iclupa suabdjevena oslrim cavliin^, na koiu su 
mucenoga polagaii i po njoj drljali, Vrazji pedal: made?, (znamenlta) na tijelu. 


IV. 614. 





SI. 1 


SI, 2. 



SI. 3. 

Na&ui mucenja: L fl Uske“ : gnijecenje palaea. 2. Natezivanje na ljestvi i palenje baUljom 3 Diza 
nauznak vezanim rukama, otereSivanjem utezima (C D) na nogam a. 

Iz: Ordo criminalis Tcresiatia, Bed 1769, 


Znanstvena djela ixisla troskom plem. opcine 

Turopolja : 

E. Lasmwski: Povjesni spomenici Turopolja sv. I — -IV. Zagreb 
1904.-1908. 8° po I< 8-—. 

E. LaszotvsJii, di\ Velimir Dezelic, Janko Barle i dr. Milan Senoa: 
Povijest plem. opcine Turopolja sv. X. -11. Zagreb 8" 1910. — 1911. po 
K 8-—. 

Monografije iz proslosti Turopolja sv. 1. : £. L^iFzotvski, 
Progon vjeStica. u Turopolju. Zagreb 1914. 8° K — 


Dobiva se u svira zagrebadkim knjifarama.